petak, 29.09.2006.
Mijenjanje navika
Bio mi je danas prilično grozan dan. I to vlastitom krivicom, pa nisam mogla biti ni ljuta, nego samo prilično tužna.
Naravno, trebala sam se utješiti, razveseliti.
I tu se dogodio veliki preokret: umjesto da sam otišla kupiti Nutellu, ja sam se -- TADADADAM -- otišla upisati na fitness!
Jako sam ponosna.
Btw, kak to da su ljudi koji rade u fitness centrima uvijek tako ljubazni?
Mislim, ne bi bilo potpuno neopravdano da me, onakvi mišićavi i u top-formi, gledaju bar malo s visoka. Jer oni su uspjeli, oni imaju samokontrolu, snažni su ne samo fizički, nego i mentalno. I onda se pred njima pojavi jedna kugla sala, koja si je za sve sama kriva - a oni su divni! Pristojni i ljubazni i spremni pomoći...
I nije mi se danas to prvi put dogodilo, tako da zaključujem da je to više pravilo nego iznimka.
Lijepo i motivirajuće.
subota, 23.09.2006.
I get knocked down... but I get up again
Ok, ovo malo posustajanje je naravno rezultiralo u povratku 1,5kg. Ali ne dam se ja tako lako obeshrabriti.
Kao prvo, kupila sam si wok. I danas sam prvi put kuhala u njemu. Bilo je lako i brzo i jako fino.
Stavila sam žlicu nekakve dijetne biljne kreme (koja je kao zdravija od ulja), prepekla komadiće puretine i onda ubacila hrpu raznog povrća (koje sam, naravno, kupila smrznuto). Začinila solju, mrvicom soja-sosa i s malo chillija. Uz to je išlo malo riže i sve skupa je bilo jako zasitno - a nosi svega 10 bodova (od mojih dnevnih 28). 
Osim toga, ovo lijepo vrijeme me potaknulo da mrdnem dupe s kauča. Cijelo jučerašnje poslijepodne provela sam uz obalu rijeke. Hodala sam nekih sat i pol. Onda sam iznajmila role (moje sam ostavila u Zagrebu - budala, mislila sam da će sad ionako vrijeme biti samo još gore) i rolala se nekih 45 minuta. Nakon toga sam još sat vremena ležala, čitala, sunčala se i uživala. Totalno sam natankala baterije i osjećala se fenomenalno. Mrlja od trave na trenirci, uspomena na pad s rola, nije me uopće smetala. 
Ni to nije sve. U jednom diskontu je bio vrlo povoljan Orbitrec (ili kako se to čudo već zove), pa sam si i to kupila. U principu sam protiv kupovine tih fitness aparata, jer vrlo brzo smo stoje i skupljaju prašinu (to je nepisano pravilo, kojeg se drže svi koje poznam), ali izgleda jako cool, pa se nadam da će me to potaknuti (osim toga, ne da se "praktično složiti i spremiti u ormar, pod krevet, u džep", pa mi je stalno pred očima). Možda sam jedino trebala malo bolje proučiti specifikacije, jer je, piše, dizajniran za maksimalno 100kg opterećenja. Tako mi je, nakon što sam ga sastavila, neko vrijeme stajao i izazivao me i podsjećao me da sam prešla taj magični prag. I onda sam popizdila, pustila si muziku i odvozila 20 minuta na njemu. I znate šta - nismo se strgali ni on ni ja. 
Imam svu opremu i još k tome lijepo vrijeme - i počela sam ih koristiti. Daj Bože da nastavim tako.
četvrtak, 21.09.2006.
Nakon preobilnog ručka
16:40
Pa, dobro, koji je meni kurac?!
Zašto sabotiram sama sebe?!
Ovo bi trebalo biti najljepše doba mog života, trebala bih se ševiti, zaljubljivati, ludirati, tulumariti... Umjesto toga, zbog niskog samopouzdanja (koje sama sebi osiguravam), sjedim kod kuće i gledam televiziju.
Zašto?! Zašto?!
Sramim se sama sebe....
UPDATE
20:25
Ovo me mučilo neko vrijeme, pa me zabolila glava. Pa sam otišla prošetati. Hodala sam nekih 45 minuta, uz lijepu rijeku ovoga grada i vratila se u pozitivno raspoloženje. Pa sam 15 minuta trčala. Došla tako doma i onda još 30 minuta vježbala.
Osjećam se puno bolje.
utorak, 19.09.2006.
Početi je lako, nastaviti puno teže
Drugi tjedan mi je uvijek najteži. U prvom sam još puna elana i motivirana, a na drugom se "poznaju junaci".
Dakle, priznajem, griješila sam. Više od jednom. Ali se ipak uvijek vraćam svom planu, svojim bodovima. Ne znam koliko je ovih sedam dana bilo uspješno, vidjet ću sutra na sastanku, ali i dalje ne "maštam" o odustajanju. Mislim da bar nisam vratila ništa od izgubljenih kila (nadam se!).
Da se potaknem, odlučila sam uvesti reda u svoj život. Lakše mi se držati pravila, kad mi je sve uređeno (mislim da će me shvatiti ova dama). Počela sam tako da sam pospremila i vrlo detaljno očistila svoj stančić. I, ne, nije da inače živim u svinjcu, ali obično samo površno uredim vidljive površine, ali prekjučer sam se baš dala na ribanje i zavlačenje u svaki kut. Onda sam uredila sebe, otklonila sve nepotrebne dlake, napravila pilinge, maske i sve pizdarije, podšišala vrhove kose, uredila nokte. I što se toga tiče, inače se zadržavam na površnim zahvatima.
Sad se osjećam bolje u svojoj koži i u svom domu.
Još je puno toga za napraviti - moram se baciti na rad za faks (malo sam u zaostatku), moram se upisati konačno u teretanu (zatvorio mi se bazen na mjesec dana, uređuju - kud baš sad, kad sam otkrila užitak u plivanju?!), voljela bih si početi planirati jelovnik...
Evo, idem.
UPDATE: Veliko pospremanje dobilo je i nastavak - kupila sam si DVD pržilicu, konačno napravila opsežan bekap, te reinstalirala Windowse... Sad mi je i kompjuter pročišćen....
srijeda, 13.09.2006.
Čini se da ima smisla sve ovo
Danas mi je bio drugi Weightwatchers sastanak. U stvari, prvi "pravi", jer prošli tjedan, u ponedjeljak, sam se išla upisivati u njihov glavni centar, a danas sam išla na sastanak u podružnicu gdje i inače namjeravam ići.
Moram priznati, u ovih malo više od tjedan dana nisam se baš sto posto držala zdrave prehrane - bilo je previše tjestenine, nešto čokolade, previše kruha, premalo voća i povrća. No, vaga je pokazala: 2,7kg manje!!! Jako sam happy, a i teta je bila jako impresionirana (obično se gubi 1kg po tjednu). Znači isplatilo se, pored ovih navedenih grešaka, ipak paziti što jedem. A sigurno je pomoglo i plivanje, u ovih deset dana bila sam nekih sedam puta i plivam što više mogu (danas npr. je bio tako krasno prazno, osim mene samo još tri plivača, da sam uspjela 30 dužina preplivati - moj dosadašnji rekord).
Na sastancima očito uvijek ima neka tema, danas je bila smijeh. Da, smijeh. Znam, naočigled nema baš nešto puno veze s mršavljenjem, ali zbog endorfina je dobar za zdravlje, pa onda kao zato. (S tim da smo usput izmjenjivali savjete što jesti, što kupiti, a da ima što manje bodova). Bilo je lijepo, ugodno, a i zabavno (bilo mi je fora da se održava u jednom župnom dvoru, a ja u takve baš i ne zalazim često - ali nećemo sad o religijama ili nedostatku istih ;). Na kraju sam malo prošvrljala po štandu s njihovim proizvodima, koji je bio postavljen u kutu prostorije. Tu je bilo kuharica, knjiga sa savjetima, soja-mixa, grickalica i gotovih jela. Kupila sam si gotovu piletinu s rižom u nekom povrtnom umaku (6 bodova) i umak bolognese s purećim mesom (3 boda po porciji) - jer živim po maksimi "što manje ja moram kuhati, to bolje" :).
Evo za kraj, prenosim priču koju nam je voditeljica pročitala na kraju sastanka (paše na temu "hrana", a i "smijeh", a valjda je i okruženje bilo odgovarajuće).
Na početku...
...je prekrio Bog Zemlju s brokolima, karfiolom i špinatom, zelenim, žutim i crvenim povrćem, tako da muškarac i žena mogu dugo i zdravo živjeti.
A vrag je stvorio Ledo i Kraš. I upitao: "Još malo šlaga na sladoled?" A muškarac je odgovorio "Rado", i žena je dodala "I meni još jednu kremšnitu, molim". I tako su oboje dobili pet kila.
Nato Bog stvori jogurt, da ženi zadrži onu figuru, koju muškarac toliko voli. A vrag od pšenice napravi bijelo brašno, a od šećerne repe šećer i sve pomiješa. I žena promijeni konfekcijski broj od 38 na 46.
Zatim Bog reče: "Probaj malo moju svježu zelenu salatu." A vrag stvori dressing s vrhnjem i kruh s češnjakom za prilog. I ljudi nakon ovog užitka otpustiše svoje remene za bar jednu rupicu.
Pa Bog objavi: "Dao sam vam svježe povrće i maslinovo ulje, da ga na tome prepržite". A vrag im umiješa i komadiće sira, jastoga na putru i piletine, tako da je gotovo bio potreban još jedan tanjur za svo to obilje. I kolesterol odleti u visine.
Potom Bog stvori tenisice, da njegova djeca izgube malo na težini. A vrag stvori kabelsku televiziju i to s daljinskim upravljačem, da se ljudi ne zamaraju s mijenjanjem kanala. I ljudi su se smijali i ronili suze pred pokretnim slikama i počeli se oblačiti u stretch trenirke.
Tad stvori Bog nemasno meso, da njegova djeca unose malo kalorija, a ipak budu siti. A vrag stvori McDonalds i cheeseburger za 99 centi. Upita Lucifer: "Pomfrit?" A čovjek odgovori: "Naravno. I dodatnu porciju majoneze." I vrag reče: "Dobro je." I čovjek doživi srčani udar.
Bog uzdahne i stvori četverostruku bypass operaciju.
A vrag se nasmije i stvori državno zdravstveno osiguranje.
(Ispričavam se zbog nespretnog prijevoda, išlo je na brzinu.)
utorak, 12.09.2006.
Nađemo se u sredini?
Ok, ovo ne treba služiti kao obeshrabrenje u mršavljenju (jer ipak sam daleko i od gornje granice), ali je odlična vijest!
Dakle, na modnoj reviji u Madridu zabranili su pristup premršavim manekenkama. Vode se po indeksu poznatom kao BMI, koji se izračunava iz visine i težine (više informacija ovdje). Pritom, iako PLIVAzdravlje kao donju granicu normalnog BMIa stavlja 19.1, mnogi biraju i nižu granicu - 18. Tako i organizatori gorespomenute revije, koji, na savjet španjolske ministrice zdravstva Elene Salgado, odbijaju sve manekenke čiji je BMI niži od ovog, a ako je niži i od 16 pružaju im liječničku pomoć (jer postoji opravdana sumnja na anoreksiju i bulimiju). A toga ima - na primjer, BMI najpoznatije španjolske manekenke Esther Canadas navodno je svega 14.
Sve je potaknuto zbog sve većeg broja jako mladih djevojaka u Španjolskoj koje boluju od ovih bolesti, ohrabrene tim kosturima koji se predstavljaju kao ideali ljepote.
Priča ima i dodatnu pozadinu: ovo ljeto je praktično na pisti, za vrijeme modnog tjedna u Urugvaju, umrla manekenka Luisel Ramos. 22-godišnjoj djevojci zakazalo je srce i to zbog - izgladnjivanja!
I dalje će manekenke biti vitke, pa i mršave, ali nadam se da će se ovaj trend proširiti (hm, kolike su šanse za to?) i da će mnoge cure, uključujući i neke na čije sam blogove naišla zadnjih par dana (proANA?!), shvatiti poruku: DA zdravlju i ljepoti, NE kost-i-koža stilu.
nedjelja, 10.09.2006.
Osam razloga za mršavljenje
Danas sam zasrala malo stvar. Malo sam se ubila u čokoladi. Strašno. Ali, evo, da se motiviram malo više, sastavila sam listu nekoliko stvari zbog kojih mrzim biti debela:
1. Shopping.
Nisam ni inače neki veliki fan shoppinga - ali zbog toga je možda sve još i gore. Jer prije bih jednostavno ušla u dućan, probala par stvari i kupila ono što mi dobro stoji. Sad je gotovo nemoguće naći nešto što mi dobro stoji. Doći do veličine 42, pa 44, a na koncu tražiti i rijetko prisutne brojeve 46 je prilično ponižavajuće - a i dugo traje.
2. Accessoires
Ali ne radi se samo o odjeći - problem je i u nakitu, a i u cipelama. Staro prstenje ne mogu više navući na prste, čizme ne mogu zakopčati, mnoge ogrlice mi također više ne stanu oko vrata ili izgledaju kao chokers kad to ne bi trebale biti. Ma, strava.
3. Prestrašeni muškarci.
Oduvijek se ne zaljubljujem lako (izuzevši onih par rano-pubertetskih godina). Ali volim pričati s ljudima, sklapati prijateljstva ili se samo zafrkavati. No, otkako izgledam kao nilski konjić, točno vidim da me se dečki boje. Boje se razgovarati sa mnom, pretpostavljam zato da se ne bih zaljubila u njih i time ih dovela u neugodnu situaciju. Ili me jednostavno ni ne žele upoznati. Jako ružan osjećaj.
4. Nespretnost i sl.
Ne kaže se uzalud "kao slon u staklarni" - teško je biti graciozan stokilaš. Tu je osim toga i strah da će se nešto što izgleda krhko slomiti ako stanem, sjednem ili naslonim se na to.
5. Restorani
Ah, da, naručivanje hrane. Ako naručiš puno, misle si "Zato tak i izgledaš", a ako naručiš malo, misle "Da, baš! A onda ćeš otići doma i prežderati se". Naravno, vjerovatnost je povelika da se konobari ne zamaraju razmišljanjem o tvojoj prehrani, ali dovoljno je da se ja tako osjećam.
6. Izlasci
Moje prijateljice su uglavnom prekrasne. Stvarno, ne izmišljam to. A katastrofa je, ka-ta-stro-fa, uvijek biti "the ugly friend".
7. Roditelji
Moji roditelji su nesretni što im dijete nije onako lijepo kako bi moglo biti. I svaki put kad dođem doma, u očima im čitam razočarenje što nisam naglo krasna i vitka. Osim toga, grozno je kad mama (koja je dosta sitna) ljudima priča o njenom "malom djetetu" i onda kad me upoznaju na licu im vidim da misle: "Da, baš malo!" (a neki to, malo ljepše upakirano, i kažu)
8. Zdravstveni problemi
Da, kad se dođe do moje težine, javljaju se i neki problemi vezani uz to. Mene osobno muče koljena, a i menga mi je u zadnjih par mjeseci postala malo neredovita. Stvarno bih se trebala dovesti u red, prije nego što postane još i gore.
Ako sa svim ovim ne želim živjeti i dalje, moram se prestati zajebavati - pod hitno!
petak, 08.09.2006.
Najnovija pomoć u mršavljenju: vježbanje tablice množenja!
Prošlo je već par dana na Weightwatchers sistemu. Bilo je pitanje kako se bodovi računaju - e, sad, nije lako prenijeti cijeli sistem. Bodovi se baziraju na vlaknima (što više), kalorijama (što manje) i masnoći (što manje), koje izabrani obrok sadrži. Da bi se došlo do konačnog broja, dobili smo (pazi ovo) patentirani kartonić s dva klizna dijela, koje pomičeš dok se ne poklope te tri varijable i onda ti kartonić oda bodove.
Moram priznati, i nije tako strašno. Uspiješ sasvim fino pojesti. Npr. smijem dnevno pojesti 28 bodova, a jedan sendvič (žemlja, šnita nemasne šunke, šnita nemasnog sira) sadrži 5 bodova. Čaša mlijeka ima 2 boda, jabuka 1 bod, a većina povrća nula bodova. Kuham s kalkulatorom u ruci, jer treba uračunati npr. i ulje i takve stvari, i točno znati koliko žlica ili grama čega si stavio.
Osim toga, i dalje idem na plivanje, zadnjih pet dana sam bila svaki dan. Ne uspijem otplivati puno, ali svaki dan sve više. Tako mi je prvi put bilo strašno naporno otplivati osam dužina bazena, a sad sam već na dvadeset dužina. Posebno je cool doći kad nema puno ljudi - jučer su osim mene bile još samo tri osobe u bazenu (danas zato cijela jedna grupa djece, uff). Osim toga, dva-tri dana je bilo stvarno sunčano i toplo, pa sam poslije plivanja i malo sjedila vani na suncu i uživala. Ali, kako mi je bazen dosta blizu, ne ode mi puno vremena na to, najčešće sam za sat vremena opet doma (30 min plivanja i ovo ostalo za oblačenje, skidanje i tuširanje).
Danas sam imala dvije kile manje na vazi. Ne veselim se još previše, jer to ne mora biti trajno. ali je u svakom slučaju lijepo vidjeti. Jeej!
utorak, 05.09.2006.
Lijepo zvuči, ajmo vidjeti kako izgleda
Dakle, prvi dan na Weightwatchers bodovima.
Pa, evo, nije strašno, iako sam već skucala jedan "flexi" bod. Naime, napravila sam onu grešku koju često radim - doručkovala sam rano i jako malo (u ovom slučaju jabuku u sedam ujutro), pa sam cijeli dan lutala okolo, i onda sam došla doma oko 16h, gladna kao pas. Skuhala sam svoju Pasta Carbonara, koju radim kompletno od "zdravih", "dijetnih" sastojaka (integralna tjestenina, zdravije nemasnije zamjene za vrhnje i putar, nemasna šunka), ali i usprkos tome 250g takve tjestenine sadrži puno, puno bodova. Točnije, cijeli moj dnevni kontigent. Tako da osim toga i one jutarnje jabuke nisam pojela ništa. Dobro je, nisam gladna (nakon brda tjestenine nije ni čudo), ali se osjećam loše zbog proždrljivosti.
Bit će bolje sutra, nadam se.
Obećala sam još malo pisati o programu - možda nekog zanima, a i meni je dobro ponavljati, da brže naučim 
.
Prvu važnu sastavnicu čini sedam zdravih navika, koje treba steći - za većinu njih zna svatko tko se ikad trudio hraniti zdravo (ne nužno u svrhu mršavljenja), ali nije loše podsjetiti se:
Dakle, treba računati koliko čega jedeš (uz pomoć vage, mjerica, žlica i sl.), koristiti "metodu tanjura" (1/4 prilog, 1/4 bjelančevine, 1/2 povrće), te paziti da porcije s vremenom ne narastu.
2. Voće i povrće - pet puta dnevno!
Jedna porcija povrća je oko 100g. Za voće se uzima otprilike jedna šaka (tako jedna velika jabuka može predstavljati i dvije porcije). Kad god je moguće treba voće i povrće biti centralni dio obroka. (na ovo se trebam naviknuti, volim voće i povrće, ali u mom jelovniku su obično samo rubna pojava)
3. Mlijeko je važno!
Potrebne su dvije porcije mlijeka dnevno (djeca, tinejdžeri i stariji od 50 trebaju tri). To se može uzeti kroz dvije čaše mlijeka ili jogurta, ali jednu porciju mlijeka sadržavaju i svježi sir (2 šalice), 40g tvrdog sira, veliki "cafe latte", milkshake i šalica pudinga (spravljenog s mlijekom, naravno bolje bez šećera). (to mi je super, volim mlijeko)
4. Jesti žitarice.
Posebno su poželjni tzv. integralni proizvodi. (ajde, to već znaju i ptice na grani)
5. Bjelančevine.
Da bismo sačuvali snagu i energiju potrebne su nam 1-2 porcije bjelančevina. Sadržavaju ih meso, riba, jaja, grah, proizvodi od soje i orašasti plodovi.
6. Smanjiti unos masnoća, šećera i alkohola.
Mislim, naravno. Ali, eto, kažu treba dati prednost tekućim biljnim uljima (npr. maslinovo, bućino). Šećer je bolje jako kontrolirati i smanjiti, iako oni kažu da se ni toga ne treba sasvim odreći (naravno, po mogućnosti ih zamijeniti umjetnim sladilima). (uff!! veliki sam čokoladoljubac - to mi je glavni krivac za trenutnu težinu - i ovo će biti najteže)
7. Voda, voda, voda
Bar šest čaša dnevno! I, da, radi se isključivo o vodi, ne o tekućini općenito (č. čaša soka ne zamjenjuje čašu vode). Alternative su jedino mineralna i čajevi. (e, za ovo nikad ne kužim da netko ima problema s tim, zašto je problem piti vodu? - ali, eto, ima nas raznih)
To je tih 7 zdravih navika. Sve ja to već znam, ali i dalje mi trebaju stvarno postati navike, a ne neko apstraktno znanje.
Osim ovoga, moja knjižica nudi i nešto apstraktnijih 10 "tehnika za život" (glupo zvuči, znam, ali to je doslovni prijevod) - o tome neki drugi put.
ponedjeljak, 04.09.2006.
Srećom se danas sve može platiti
Danas sam se (konačno) upisala u Weightwatcherse.
Platila sam nekih 120 eura i za to dobila:
- knjižicu s opisom programa,
- kuharicu sa stotinjak zanimljivih recepata (dobrih za mršavljenje),
- formular za vođenje dnevnika prehrane,
- posebnu tablicu za računanje bodova (koji se baziraju na kalorijama, masnoći i vlaknima - onim brojčicama na pakiranju),
- vodič za kupovinu namirnica (nabrojano je oko 6.000 proizvoda, po markama, za koje su već izračunati bodovi), te
- 8 tjedana sastanaka.
Ovo zadnje je ono meni bitno, ono zbog čega sam bila spremna izdvojiti novce. Jer, naime, znam i ja paziti na unos kalorija, kupovati namirnice s manje masnoće, mogu i voditi dnevnik prehrane u bilo kojoj bilježnici. Ali ono što mi treba je netko tko će me vagati, tko će me pohvaliti ili pokuditi, tko će razgovarati sa mnom o zdravim navikama. A za to su najbolji ljudi koje plaćamo - em nije toliki neugodnjak kao s nekim koga znaš, em će biti stroži (jer ne postoji opasnost narušavanja odnosa), a i kad već dajem novce, bogme ću se potruditi.
Inače, program mi izgleda dobro, zanimljivo, i zdravo. Bazira se na već spomenutim bodovima - za svoju težinu dobiješ dnevni broj bodova, koji određuju koliko smiješ pojesti. Uz to dobiješ još nekoliko tjednih "flexi"-bodova (da se malo nagradiš, ili za slučaj da imaš neku društvenu obavezu ili sl.). Propisano je pet voćnih i/ili povrtnih porcija dnevno, te šest čaša vode. Osim toga, ako se držiš bodova, smiješ jesti što god hoćeš (naravno, preporuča se uravnotežena prehrana, bjelančevine, ugljikohidrati i sve to). Na kraju dobiješ sasvim pristojan jelovnik, koji je zdrav, potiče mršavljenje, a uz koji nikad ne bi trebao biti gladan. Ne zvuči loše, zar ne?
Tjelesna aktivnost nije čvrst dio programa, ali se preporuča 30 min, pet puta tjedno (na raspolaganju je i nekoliko tečaja aerobica u njihovoj organizaciji, koji se doduše moraju nadoplatiti - ja ću se držati svog plivanja, a i dalje se namjeravam upisati u onaj fitness centar).
Na koncu, treba napomenuti da Weightwatchers cilja biti dugotrajni program, koji mijenja navike i podučava motivacijske metode (one se raspravljaju na sastancima). O tome više u slijedećem postu.
Danas je bio dobar dan. Jej!
